Daria je žena koja nježno, ali odlučno, kroči svojim putem – s knjigom u ruci i osmijehom na licu. Njezina svakodnevica prožeta je ljubavlju prema jeziku, ljudima, prirodi i jednostavnosti, a njezina inspirativna priča nas je osvojila na prvu. U ulozi ravnateljice knjižnice, majke, mentorice i spisateljice, Daria dokazuje da se snaga i elegancija mogu nositi – istovremeno. Bio je užitak razgovarati s njom o stilu, pisanju i životnim vrijednostima.
Što bi istaknula kao svoje najdraže postignuće?
Najdražim postignućem smatram to što sam svojim kćerima kroz primjer uspjela usaditi
prave vrijednosti (nije važno što nosiš na nogama ili u ruci već što nosiš u duši). Odmah nakon toga, drago postignuće mi je izgrađena vjera u sebe zbog koje su svjetlo dana ugledale moje dvije knjige kojima sam izrazila sebe onako kako znam i umijem, a pritom svojim pričama nekim ljudima i pomogla naći svoj put.
Kakva je Daria stilski?
Rekla bih, elegantni minimalizam. Jednobojna romantika uz poneko cvijeće. Koliko god se trudila u ormaru imati sportske odjeće, on je pretrpan haljinama i suknjama. Odabirem jednostavne linije odjeće, a ženstvenost naglašavam detaljima poput naušnica, uz svježe opranu kosu i laganu toaletnu vodu od divlje trešnje.
Za mene uvijek vrijedi ona „manje je više“. Bilo ljeto ili zima, najdraži odjevni predmet su mi haljine, hlače jako rijetko nosim, a one klasične do poda nikada. Volim asimetriju i igru oblika, ali ziheraš sam po pitanju boja. Obožavam kombinaciju crne haljine i nakita zlaćane boje pa se sve Kragrlice koje imam odlično uklapaju u to. Često prvo odabirem naušnice, a onda po njima slažem odjevnu kombinaciju. Preferiram hrvatske brendove nakita i odjeće jer osim što mi se sviđaju, želim podržati naše kreativce. Svi koji me dobro poznaju, za rođendane mi poklanjaju knjigu ili naušnice, s time nema greške.
Čime se baviš?
Nakon šesnaest godina rada u srednjoj školi gdje sam poučavala Hrvatski jezik i književnost i radila u školskoj knjižnici, od ove godine našla sam se u novoj ulozi ravnateljice jedne divne gradske knjižnice na još divnijem kvarnerskom otoku. Moj posao ujedno je i moj životni poziv koji se savršeno preklapa i uklapa sa svime što inače privatno radim i čime se bavim, a to je pisanje, učenje, poučavanje, rad s mladima, volontiranje, pričaonice, organizacija književnih večeri. Privilegija je ići na posao s lakoćom i istinskom radošću. Već četiri godine sa sestrom vodim čitateljski klub koji nas duhovno hrani jednom mjesečno.
Kako najradije provodiš slobodno vrijeme?
Uz vrijeme posvećeno roditeljstvu, prava sam ovisnica o kavi. Volim sunce, ispijanje kavice uz dobru knjigu ili časopis, fine večere na ljetnim terasama uz gin tonik, duge razgovore s
prijateljima, smišljanje novih kreativnih ideja…
Volim putovati, ali se ne volim pakirati. Ipak, kad spremam stvari za put, uz punjač, mobitel,
dokumente, nikad ne zaboravljam kutijicu s nakitom. Unaprijed smišljam kombinacije na koje će mi odgovarati odabrane Kragrlice.
Kako izgledaju tvoji mind, soul & body self-care?
Svoj um hranim radionicama osobnog razvoja, nenasilne komunikacije, čitanjem i
educiranjem o inspirativnim temama i razgovorima s bliskim ljudima. Um treniram i slušajući inspiraciju koja me nerijetko budi u dva ujutro pa pišem pjesme i kratke priče. Nažalost, nisam se pronašla u klasičnoj meditaciji, ali volim slušati šum lišća ujesen i zvukove valova kad god sam kraj mora jer nasreću živim jako blizu tog divnog plavetnila. Sve češće um njegujem i odmakom od crne kronike pa već nekoliko godina gotovo da ni ne gledam vijesti, TV vrlo malo, informiram se kratko o događanjima u svijetu, ali ne dopuštam da moje misli okupiraju stvari na koje nemam utjecaja.
Po prirodi nisam sportski tip i tjeram se na vježbanje (hodanje, teretana), ali i dalje mi je
draže biti knjiški moljac. Kad se dobro osjećamo, vidi se na nama. Kad se loše osjećamo, vidi se na nama. Koža i kosa moraju biti čisti, a um njegovan lijepim mislima i zahvalnošću. Volim prirodnost u što većoj mjeri. U mojoj kozmetičkoj torbici nema pudera nego samo tonirana krema, obavezno dobra olovka i maskara za oči i rumenilo. Ne koristim parfeme nego toaletne vode prozračnog mirisa. I kad idem u kupovinu, i tijekom vikend čišćenja kuće, i tijekom formalnih događanja i sastanaka te svakojakih obaveza, uvijek na sebi imam naušnice, pa makar i one najsitnije jer su one moj komad nakita zbog kojeg se osjećam drugačije.
Male stvari koje prakticiraš iz ljubavi prema Planeti?
Recikliranje knjiga, darivanje odjeće koja mi dosadi, darivanje namještaja… velika sam
obožavateljica platnenih torbi sa zanimljivim ilustracijama i natpisima. Obožavam svoje
orhideje (to je jedino cvijeće koje uspijevam održati na životu, svo drugo uvene) koje mazim i pazim. Zaobilazim plastični nakit i odabirem prirodne materijale.
Što te pokreće?
Ljubav prema životu i ljudima, snaga nastala iz proživljenih teških trenutaka, volja i neiscrpna želja za pomaganjem drugima, ta neka unutarnja radost koja u meni raste s godinama, motivacija da ovaj svijet svojim djelovanjem učinim ljepšim mjestom koliko mogu. Pokreće me volontiranje, rad s mladima, osobama s teškoćama u razvoju i rezultat koji nagrađuje pothvat, ljudi puni energije, osmijeh i zadovoljstvo.
Volim ambiciozne pojedince s karizmom i vizijom, ali s dobrim razlogom i pokrićem. One koji nikad ne odustaju u borbi za svoje snove i svoja prava, i kad je većina protiv njih, i kad im svi drugi govore da nema smisla. Nikad nema idealnoga, ali naši izbori nas određuju. Sve to nastojim prenijeti svojim djevojčicama. Smatram da imam dobro razvijenu intuiciju pa pažljivo biram s kojim ljudima se okružujem i dijelim svoj mali krug velikih ljudi.
Što bi promijenila, da možeš, u našem društvu?Smatram da mogu, da svi mogu, promijeniti društvo. Naravno, ne odjednom i sve, ali svaki
naš korak u pravom smjeru, korak je sviju nas. Svakog dana trudim se činiti boljim okolinu u kojoj živim. Često mi kažu da sam djetinjasto zanesena i naivna, ali to danas doživljavam kao pohvalu, a ne pogrdu jer treba znati ostati dijete u ludom svijetu oko nas, zadržati tu iskru koja ne blijedi.
Da imam čarobni štapić, učinila bih da svi ljudi postanu svjesni što imaju i zahvalni na
zdravlju, da osmijehom pozdrave svaki dan, da imaju više empatije jedni prema drugima, da ne budu sebični i egocentrični, da ne jure za vanjskim nego grade sebe iznutra. Naposljetku, kad god i kako god, ostanemo sami sa sobom. Svjesna sam da ne rezoniramo svi na istoj valnoj daljini i da će nekima ove moje riječi biti smiješne, djetinjaste ili naivne, ali to bi bila moja želja. Kad bih morala birati samo jednu želju, to je onda ona da sva djeca imaju dom, zdravo odrastanje i iskustva neopterećenog djetinjstva punog igre, smijeha i ludosti.
9. Imaš li kakvih neostvarenih želja?
Lijepo je imati želje, imamo ih svi. Trudim se ostati realna, iako sam po prirodi sanjar i
romantik pa me često stvarnost ošamari. Od velikih želja mogu doći i velika razočarenja pa
nastojim želje i očekivanja držati onolikima koliki mi pomažu da djelujem, da gledam
naprijed, da guram dalje i kad je teško i da ustrajem bez obzira na sve poteškoće.
Imam jednu veliku neostvarenu želju koju ću zadržati za sebe.
Bio je užitak slušati Dariu. Gradi oko sebe prostore u kojima se knjige čitaju naglas, ljudi slušaju srcem, a nakit ne nosi zbog dojma, već kao znak unutarnje priče: uči nas kako biti svoja.