U svijetu u kojem trendovi dolaze i odlaze, neke priče su bezvremenske i ne gube svoj sjaj. Dijelimo s vama samo neke detalje iz života tetke Ane koja je proživjela mnoge ratove, gubitke i goleme izazove, ali je kroz sve to ostala snažna - poput dragog kamena koji preživljava kroz stoljeća. Ovo nije samo njena priča, već na neki način hommage svim ženama čija se hrabrost prenosila kroz generacije i koje su odraz onoga što znači izdržati, prilagoditi se i uzdići se iznad. Imali smo čast sudjelovati u tkanju ove priče kroz vrijeme.
Naša priča počinje ovako:
"Pozdrav, danas sam nosila Kragrlice koje sam dobila od vas. Tetka koja ima devedeset i dvije godine ih je ugledala. Skinula sam ih da ih pregleda. Bila je oduševljena i glavno pitanje nakon detaljne analize je zašto toga nije bilo kad je ona bila mlada. Hvala Vam. "
Poželjeli smo tetku iznenaditi naušnicama, no saznali smo da je nažalost nepokretna i da ne nosi ništa. "Dovoljno je što su ju joj Kragrlice izmamile osmijeh. Uvijek je dijelila, šakom i kapom, pa vi poklonite nekome naušnice u njezino ime", javlja nam nećakinja Ivana. Nama taj zadatak nije teško pao jer znate da volimo darivati, no nekako nas je zainteresirala priča o tetki Ani, njene ruke na fotografijama, dječja znatiželja koju pokazuje pregledavajući naušnice i taj mladenački duh koji izbija iz samo par rečenica koje smo čuli. Poželjeli smo saznati više o njoj, a to smo uspjeli uz pomoć njene nećakinje koja je s njom pažljivo odradila mini intervju i podijelila puno fotografija i detalja o životu svoje tetke.
"Moja tetka je moja gratis baka, uz nju i njezine priče sam odrasla. Kad bi me netko pitao o kome znam sve, vjerojatno bi odgovor bilo njezino ime. Nesebično je dijelila priče o njihovom životu, svojim ljubavima, prelima i ašikovanjima, a meni nikad nije bio problem slušati istu priču više puta, nego bi mi te priče bile put u svijet mašte u kojem smo skupa skakutale uz potočić i čuvale ovčice."
"Naučila me biti uporna jer i sada kada je pod teškom terapijom želi završiti započeto, a to je heklanje stolnjaka. Ponekad pomislim da može čitati misli jer mi je puno puta rekla da ne tugujem, iako sam se pred svima pravila da sam super. Sad mi bude žao što svoje misli ne može do kraja izreći jer kao i svaka baka čuvala je najbolje priče za nas i imala puno više strpljenja objasniti nam što je život."
"Njezin život nije bio ni malo lak i u meni budi divljenje. Kao mala je ostala bez mame. Ta mala djevojčica čuvala je stado i tjerala vukove bosa. Odrasla je uz djeda Markulu o kojem je uvijek pričala najljepše, a po njemu su je i zvali, Ana Markulova. On ih je oblačio i spremao za školu, a najdraža priča o njemu mi je kad im je prvi put donio naranču. Ne kilu naranči, već jednu naranču koju su podijelili."
"Dijelili su olovke, posuđivali jedni drugima košulje kad je neka svečanost, skupa se spremali. Bili su složan tim u kojem je svatko znao svoju ulogu. Živjela je u doba narodne nošnje gdje se sve radilo rukama, a to je nastavila njegovati sve do danas tako što bi rasparala stare džempere pa bi nama od njih plela čarape i voćkice."
"Svatko od nas ima nešto u kući što je tetka napravila. Kao mala to nisam znala cijeniti, ali tek sada vidim koliko truda je uloženo u svaki njezin rad. Mislim da je heklanje, pletenje i želja za radom njezin recept za dugovječnost. Njezina želja je toliko jaka da mi je znala par puta tražiti da joj donesem u krevet posudu i sastojke da ona zamijesi kolač, a konci i igle su joj i sad zakačeni za krevet i čekaju na nju."
"Oduvijek mi je zanimljivo kako je velikim dijelom sudjelovala u razvoju naše zajednice. Zalagala se da se u selo dovedu voda, struja i telefon. Imala je mirnog i poslušnog muža koji je sve njezine ideje pretvarao u stvarnost. Prvi u selu su uveli centralno grijanje i stavili rolete. Vjerojatno će zvučati smiješno, ali da je tetka sada mojih godina, bila bi ili trendsetter ili life coach, a možda oboje. Nije mogla imati djecu pa je moj tata odrastao kod njih, jednom je došao i više nije htio ići kući."
"Naravno, često je bila osuđivana od strane onih koji nisu imali potencijala razumjeti njezinu ideju. Za mene će uvijek biti žena s vizijom i ona koja nije samo sanjala snove, već ih je i ostvarila. "
Postavili smo tetki par pitanja. Čitajte i putujte s nama do minulih vremena u kojima gotovo ništa nije bilo kao danas.
Kakav nakit se nosio u Vaše vrijeme?
Kad sam bila cura kitilo se samo za posebne prilike, nedjeljom ili kad se ide u svatove. Naušnice su bile obične alkice sa ili bez dukata, kako je tko imao. Vrat i glavu smo kitili dukatima. Dukat je bio glavni ukras, a služio je kao i amanet (obećanje, zavjet) koji je cura davala dečku kako bi mu obećala da će se udati za njega. Pojas nošnje su držale pafte, a ja sam voljela svoju košulju ukrasiti bešlijom, to ti je kao igla s dugmetom.
Kako su se žene uređivale dok ste bili mladi?
Moj život nije bio luksuzan, ali smo bili sretni s time što imamo. Žene nisu imale izbora, ali su uvijek našle način da budu što ljepše. Mogu reći da su mi naše ispletene kose bile nešto najljepše. Dok sam bila cura, urediti se je značilo oprati se, isplesti kosu i nakititi se, a kasnije smo kupovale Niveu i grožđanu mast. Bilo je cura iz boljih kuća koje su roditelji čuvali od sunca.
Što Vam je danas lijepo vidjeti na ženama?
Volim kad je nešto vezeno, bijelo kao snijeg, a volim i kad netko nosi perlice. Živjela sam i u doba kad se hodalo boso po poljima, a živim i sada u ovim novim vremenima. Od tog prijašnjeg nosila bih jedino čermu jer je bila od dobrog materijala. Čerma je bila za nas Adidas.
Imate li neku neostvarenu želju?
Nemam. Sve što sam željela ostvarilo se. Vjerujem da je sve to dio plana kojeg On ima za mene. Zahvaljujem i zahvaljivat ću dok sam živa.
Čuli smo da obožavate heklati. Znate li otprilike koliko radova je prošlo kroz Vaše ruke?
Ne znam koliko sam ih napravila jer ih sve podijelim. Heklala sam i anđele i plela voće, povrće i čarape, ručnike sam obrubila čipkom. Radila sam lutkice u narodnoj nošnji i vezla sam goblene.
Sviđaju li Vam se naše naušnice s Paškom čipkom?
Lijepe su mi, ali one viseće, poput trešanja su mi ljepše. (misli na model Crochet)
Mogla bih ti isheklati takve, ali meni ne treba mustra. Mogla sam prije izvesti maramu bez ikakve mustre. Lijepe su mi i one tvoje šumske, listići su kao pravi. (model La Hoja)
Što biste nam poručili za kraj ovog razgovora. Imate li kakav životni savjet za nas?
Čuvaj svoj obraz i uvijek se ufaj u dobro.
Reci im da ih ja sve fino pozdravljam.
